Kako bi  učenici aktivno preispitali sebe i aktivno razmišljali dobili su zadatak da se olujom ideja  prisjete svega što znaju o „Petrici Kerempuhu“.

Učiteljica  je učenike 4. c razreda  pažljivo slušala i na ploču zapisivala sve što su učenici znali ili mislili da znaju o Petrici Kerempuhu. Zapamtili su da je bio zabavan, veseo, lukav, prepreden lik u legendama Dubravka Horvatića koji je uvijek nastojao pomoći siromašnima te ismijati bogate i škrte.

Saznali su da su i drugi pisci pisali o Petrici, liku koji je postojao samo u mašti, a među njima je i Slavko Mihalić. Svaki učenik je dobio zadatak da pročita zbirku priča Slavka Mihalića „Petrica Kerempuh“ i pripremi javni govor za zadanu priču. Javni govor je trebao trajati oko dvije minute u kojem učenici trebaju predstaviti naslov zadane priče, dojmljivu rečenicu koju bi i drugi učenici mogli zapamtiti, izraziti mišljenje o likovima  prema njihovom ponašanju, sažeto ispričati priču te navesti što ih je posebno nasmijalo ili rastužilo.

Učenik koji je imao javni govor je tečno i  samostalno pripovijedao o izmišljenome događaju. Suučenici su ga sa zanimanjem slušali, a nakon govora  su mu postavljali pitanja o priči.

U završnom djelu sata učenici su također postali pisci o Petrici Kerempuhu jer su dovršavali priču o kojoj su imali javni govor te na maštovit i kreativan način pisali o zgodama u kojima su  siromašni  i pošteni ljudi započeli sretnije živjeti.

Kroz raionicu su razvijali pozitivan odnos prema čitanju, izdvajali  bitne pojedinosti o događaju, samostalno oblikovali sažetak, prepoznali vrjednote govorenoga jezika prosuđivali o tuđim postupcima te jasno izražavali svoja mišljenja i ideje.